Sarajevo, 28. 11. 2019. godine
Sala za sjednice Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, II sprat

Alternativno rješavanje sporova, koje obuhvata različite postupke rješavanja sporova (npr. arbitražno rješavanje sporova, sudsko poravnanje, medijacija, mirenje, pregovaranje, porodično posredovanje), ima značajne prednosti u odnosu na sudske oblike rješavanja sporova. To posebno dolazi do izražaja u poređenju sa dugotrajnim i skupim sudskim postupcima. Osamdesetih godina upotreba privatne arbitraže, medijacije i ostalih oblika alternativnog rješavanja sporova u poslovnom okruženju doživjela je široku primjenu, što je odgovaralo tadašnjim okolnostima koje se izjednačavaju s „naglim porastom broja privatnih kompanija koje nude usluge rješavanja sporova”. Vremenom alternativno rješavanje sporova počinje se koristiti i van privrednog sektora i svoju afirmaciju doživljava u porodičnim, građanskim, krivičnim i radnopravnim predmetima, ali i u drugim oblastima međuljudskih odnosa i sporova, npr., u oblasti prava intelektualnog vlasništva. Razlozi za uvođenje i širenje alternativnog rješavanja sporova su brojni, posebno se izdvajaju: preopterećenost sudova, njihova neefikasnost, dugotrajnost sudskih postupaka, veliki troškovi, neekonomičnost za učesnike, slabija zaštita osnovnih prava i sloboda čovjeka, posebno prava na pravičan postupak i sl. Alternativno rješavanje sporova rasprostranjeno je danas u mnogim pravnim sistemima i pokazuje dobre rezultate u praktičnoj primjeni. 

Za razliku od drugih država, u Bosni i Hercegovini se pri rješavanju sporova prednost daje redovnom sudskom postupku, koji je u praksi najčešći način rješavanja spornih odnosa, čime se dovodi u pitanje društveni značaj alternativnih načina rješavanja sporova, njihovo strateško planiranje, proučavanje i razvoj.

Upravo navedeno predstavlja cilj seminara kako bi se stručna javnost upoznala sa preduzetim istraživanjima modela alternativnog rješavanja sporova u pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini.