In memoriam - Prof. dr. Dženana Bijedić
Kada je saznala da ima tešku bolest i uskoro potom bila podvrgnuta složenim kirurškim zahvatima, Dženana je „ostala ista“, mentalno raskošna , hrabra, uvijek dotjerana i lijepa. Činilo se da je sve ono što je pretrpjelo njeno fizičko tijelo pripada prošlosti, a da je ona svim svojim bićem u sadašnjosti i okrenuta budućnosti. Ne bih to nazvao „optimizmom“, kako često opisujemo život ljudi koji su bili izloženi sličnim zdravstvenim problemima, već dubokim i postojanim razumijevanjem života koji nastaje, traje i biva preseljen u neke druge sfere. Ovakvom karakteru profesorice Dženane sam se divio i zbog činjenice da je upravo od trenutka njenog saznanja o svojoj bolesti, uradila najviše u svojoj akademskoj karijeri: objavila je dvije knjige, veći broj visokoreferentnih znanstvenih radova, vodila nekoliko međunarodnih znanstvenih konferencija i projekata, mentorirala studente na master i doktorskim studijama... Najljepše od svega, dobila je „titulu nene“ nakon što je njena kćerka Dina (alumni na Medicinskom fakultetu u Grazu), rodila sina. Vjerovao sam da je profesorica Dženana sa ovom „titulom“ dobila golemu životnu energiju i, kao njen kolega, bio sretan i ohrabren.
Profesoricu Dženanu sam upoznao kada je ona pohađala (1990) Postdiplomski studij „Arhitektonske strukture“ na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Odmah sam uočio njenu iznimnost koja se ogledala u njenoj širokoj obrazovanosti, angažiranosti na svim poljima arhitekture kao nauke i prakse, samosvjesnosti i otvorenosti, a naročito njenoj percepciji stanja arhitektonske misli i prakse, u sadašnjosti i u budućnosti. Nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), Dženana je, kao uposlenica na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (asistentica na više predmeta koji povezuju građevinu i arhitekturu), bila 17 mjeseci stalno angažirana kao projekt menadžer-viši konsultant u Odjelu za rekonstrukciju Administracije Europske unije u Mostaru–EUAM (decembar 1996. - maj 1997.), a potom, u okviru sličnih projekata, u Sarajevu i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini. Nedugo potom, vođena urođenom potrebom da bude sudionik suvremenih tokova u arhitekturi, pohađa i završava postdiplomski studij “MIT SPURS” na Massachusets Institute of Technology (MIT), School of Architecture and Planning, Cambridge, MA, USA (01.09.2002. – 15.05.2003.). Kada se vratila u Sarajevo nakon uspješnog završetka ovog studija, obratila mi se sa molbom da budem mentor na izradi njene doktorske disertacije. Bila je to za mene golema čast, ne zato što je to bilo moje prvo mentoriranje jednog doktoranta, već što se radi o široko obrazovanoj kandidatici (koja, uz to, dolazi iz „velikog svijeta“) i što je prijedlog teme njene doktorske disertacije („Optimalizacija ekoloških limita pri definiranju i materijalizaciji arhitektonskog prostora”) nedvojbeno upućivao na novo vrijeme u čijoj je osnovi „sinergija“ i „holizam“. Tijekom suradnje na relaciji mentor-doktorant, upoznao sam široku i raskošnu ličnost profesorice Dženane, koja je premašivala granice arhitekture i naših akademskih pozicija. Shvativši o kakvom se potencijalu radi, poželio sam da takvu arhitekticu i ličnost „vidim“ na mome matičnom – Arhitektonskom fakultetu. Kako je kadrovska slika na ovom fakultetu bila „osiromašena“, zbog „zastoja“ života izazvanog ratom (1992-1995), i sljedstveno – penzioniranjem većeg broja profesora, koleginici Dženani se, na „prirodan način“ otvorio put dolaska na Arhitektonski fakultet gdje je (u januaru 2007.) bila izabrana u zvanje docentice na Katedri za arhitektonske konstrukcije i tehnologiju građenja. Činilo se da je ovim događajem koleginica Dženana „došla u svoj svijet“ gdje je mogla ostvariti svoj raskošni profil. Budući upućena u široki svijet arhitekture, naročito u njenu akademsku sferu, bila je u dva mandata (2007-2011 i 2011-2015) prodekanesa Arhitektonskog fakulteta za međunarodnu suradnju, kada je kreirala niz studentsko-nastavničkih radionica sa nizom fakulteta širom Europe.
Ističem njene dvije briljantne knjige nastale u ovom periodu: „ARHITEKTURA: Holizam umjesto optimalizacije - Integralni pristup u arhitektonskom stvaralaštvu“ (univerzitetski udžbenik, 2012) i „Osnove arhitektonskih konstrukcija“ (univerzitetski udžbenik, 2016). Ovome svakako treba dodati koautorstvo na široko citiranoj (u svjetskim razmjerama) knjigu „Structures and Architecture New concepts, applications and challenges“ (Paulo J . S . Cruz (editor), 2013).
Uz brojne znanstvene radove, profesorica Dženana je ostvarila opće prihvaćeni profil međunarodno referentne akademske ličnosti.
Ostvarena kao supruga, majka, „nana“ (...), kao dizajner u arhitekturi i urbanizmu, kao autor u arhitektonskoj literaturi (...), profesorica Dženana je svoju bogatu pozitivnu energiju prenijela na mladi naraštaj akademskog kadra na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Mislim da je to njezin novi život.
Prof. dr. Ahmet Hadrović
