IN MEMORIAM | Prof. dr. Vlado Sučić (1936-2023)

IN MEMORIAM | Prof. dr. Vlado Sučić (1936-2023)

Profesor Vlado Sučić rođen je 21. septembra 1936. godine u Vidošima kod Livna. 

Preminuo je 27. novembra 2023. godine.

1957. godine se upisao na romansku grupu nauka – francuski jezik i književnost, latinski jezik i rimska književnost i italijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i diplomirao 1961. godine sa odličnim uspjehom. Od 1961. do 1971. godine bio je profesor francuskog i latinskog jezika u gimnaziji u Mrkonjić gradu.

Izmedju 1972. i 1974. godine bio je vanredni student postdiplomskog studija na Filološkom fakultetu u Beogradu, na smjeru primijenjene lingvistike i metodike, te je 1974. godine odbranio magistarski rad pod naslovom Osnovni idiomi u francuskoj nauci o knjževnosti i njihovo mjesto u nastavi francuskog jezika na Filozofskom fakultetu. Na istom fakultetu je 1983. godine odbranio i doktorsku disertaciju Vremenska rečenica u savremenom francuskom i srpskohrvatskom jeziku.

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu radio je od 1971. do 2006. godine, kada je umirovljen. 1971. godine izabran je za metodičara za francuski jezik, a za docenta 1980. godine. Kao docent, vanredni i redovni profesor predavao je Metodiku, Morfosintaksu i Sintaksu francuskog jezika.

Dvije školske godine bio je lektor našeg jezika na Univerzitetu Paris 4, Sorbona. Predavao je također jedan semestar i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu kao gostujući profesor.

U tri mandata je bio prodekan za naučno-nastavna pitanja, a dekan Filozofskog fakulteta je bio u periodu od 1998. do 2002. godine. 2013. godine je izabran za profesora emeritusa.

Radio je paralelno na više naučnih oblasti. Bavio se lingvistikom i metodikom nastave, a u oblasti lingvistike je proučavao sintaksu, semantiku i leksikologiju. Zahvaljujući svom širokom obrazovanju i svom dvostrukom usmjerenju, dr. Vlado Sučić postao je ličnost u kojoj se sretno prožimaju pedagog i naučnik. Za njega je lingvistika bila nauka, a nastava jezika je bila umjetnost. Objavio je više desetina naučnih i stručnih radova iz morfosintakse, sintakse i primijenjene lingvistike. Pored naučne monografije  Temporalna klauza sa veznikom kad u savremenom francukom i srpskohrvatskom jeziku (1988), napisao je i objavio više od dvadeset udžbenika i metodičkih priručnika francuskog jezika za osnovnu i srednju školu, tako da je najplodniji pisac udžbenika francuskog jezika na našim prostorima. Dobio je nagradu izdavačke kuće Svjetlost za najbolje objavljeno pedagoško djelo u 1990. godini za udžbenik francuskog jezika za 5. razred osnovne škole.

Profesor Sučić je bio vrstan pedagog, veliki naučnik i profesor, a nadasve veliki čovjek. Zatekao se na funkciji prodekana kada se Fakultet našao na prvoj liniji odbrane od agresije 1992. godine. To je bilo jako teško vrijeme koje su mogli podnijeti samo hrabri i odlučni, oni koji se nisu dvoumili i koji su u svakom trenutku znali šta treba činiti. Brižno je stvarao uslove za održavanje nastave i funkcionisanje Fakulteta koji je opstao upravo zahvaljujući takvim ljudima. Također, u tim strašnim godinama, on se izuzetno brinuo da se pomogne uposlenicima Fakulteta tako što će im se dostaviti pomoć u momentima kada je ona bila prijeko potrebna, kao u toku najteže ratne zime 1992-1993. godine.

U periodu kada je bio dekan, profesor Sučić je učinio jako mnogo za uposlenike Filozofskog fakulteta. Bio je krajnje efikasan, pravedan i iznimno poštovan. On je jednostavno, uvijek, ne samo radio nego i živio za ovaj Fakultet unoseći cijelog sebe u svaki aspekt njegovog funkcionisanja toliko da je postao neka vrsta žive legende za uposlenike Fakulteta.

Pošto se radni vijek jednog profesora, a pogotovo onih među njima koji zasluže naslov emeritusa, nikada ne bi mogao svesti na prosti zbir brojki, ma koliko i to govorilo o pojedincu i naučniku, profesor Sučić je, u sjećanju svih nas, koji smo imali sreću da ga poznajemo i da sa njim sarađujemo, bio i ostao prije svega jedan veliki i izuzetan čovjek.