Genetički monitoring u doba klimatskih promjena – novi rad objavljen u prestižnom časopisu Nature Ecology and Evolution

Genetički monitoring u doba klimatskih promjena – novi rad objavljen u prestižnom časopisu Nature Ecology and Evolution

Genetička raznolikost je ključna za prilagođavanje vrsta klimatskim promjenama. Međunarodna studija u kojoj je učestvovala i prof.dr. Belma Kalamujić Stroil, viša naučna saradnica Univerzitet u Sarajevu-Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, pokazuje da su trenutačni napori za praćenje genetičke raznolikosti u Evropi nepotpuni i nedostatni. Istraživači su se posebno usredotočili na one regije koje će biti posebno relevantne za prilagodbu sve većoj vrućini i suši, a u koje spada i Balkan. Rad je objavljen u prestižnom časopisu Nature Ecology and Evolution, koji je dio Nature portfolija i dostupan je čitateljstvu kao open access na https://www.nature.com/articles/s41559-023-02260-0.

Svako živo biće na našem planetu odlikuje se malim razlikama u svom nasljednom materijalu od drugih, srodnih, organizama. Kada se okoliš promijeni i postane nepovoljan za preživljavanje populacije organizama, ova genetička varijabilnost može im omogućiti da se prilagode novim uvjetima, umjesto da izumru ili budu primorani da migriraju u druga staništa. Jednostavno rečeno, genetička raznolikost je jedan od ključeva opstanka vrste. Međunarodna konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) je 2022. godine stavila veći naglasak na potrebu zaštite genetičke raznolikosti koja se nalazi u divljim vrstama, kao temeljne komponente biološke raznolikosti i one koja je ranije općenito bila zanemarena u regulativama.

Globalno zatopljenje već vrši pritisak na mnoge vrste u Evropi, posebno one čije su populacije na klimatskim granicama njihova areala. Međutim, tim populacijama ne prijeti samo izumiranje; također je vjerojatnije da će sadržavati genetičke varijante koje preferira prirodna selekcija da se nose s ovim teškim uvjetima. Ove ekološki periferne regije stoga mogu funkcionirati kao rezervoari iz kojih se, putem protoka gena, adaptivne varijante mogu proširiti u populacije središnjeg područja koje će kasnije biti pogođeno klimatskim promjenama. To povećava ukupnu otpornost vrsta. Stoga je analiza genetičke raznolikosti i njezinih promjena kroz vrijeme u klimatski perifernim populacijama posebno važna za očuvanje vrsta.
 
Ova međunarodna studija analizirala je projekte i programe praćenja (monitoring) genetičke raznolikosti u Europi – koje zemlje to rade za koje i koliko vrsta. Studiju su provela 52 naučnika koji predstavljaju 60 univerziteta i istraživačkih instituta iz 31 zemlje. Rezultati pokazuju da su aktivnosti monitoringa daleko od zadovoljavajućeg nivoa i da ih je potrebno unaprijediti. Posebno je potrebno uložiti više napora na jugoistoku Europe (Turska i Balkan) budući da se u ovoj regiji provodi mali broj monitoring programa, ali je istovremeno snažno pogođena klimatskim promjenama i stoga utočište mnogim populacijama visokog adaptivnog potencijala koje predstavljaju potencijalni rezervoar genetičke raznolikosti. Strategija genetičkog monitoringa koja će biti izbalansirana i u kontekstu geografske pokrivenosti i broja različitih vrsta, kao i sistemsko ciljanje regija s visokom bioraznolikošću, bila bi važan doprinos zaštiti ugroženih vrsta od kojih mnoge također pružaju neprocjenjive usluge ljudima, poput oprašivanja usjeva ili kontrole štetočina.

S obzirom na globalne sporazume o zaustavljanju pada bioraznolikosti, koje je potpisala i Bosna i Hercegovina, studija također ističe da je hitno potreban bolji monitoring vrsta općenito, a posebno njihove genetičke raznolikosti, na međunarodnoj razini. To će omogućiti bolje planiranje korištenja zemljišta i bolju potporu akcijama očuvanja i obnove ekosistema, koje pomažu osigurati održanje vrsta i usluga koje pružaju u ekosistemima.
 
Izvor: Peter Pearman, Olivier Broennimann, […], Antoine Guisan and Mike Bruford. Monitoring species’ genetic diversity in Europe varies greatly and overlooks potential climate change impacts, Nature Ecology & Evolution, 2024. DOI: https://doi.org/10.1038/s41559-023-02260-0

Autor fotografije: Andreas Meyer