Preminuo akademik Taib Šarić, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu

Akademik Taib Šarić, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu

Istaknuti naučnik, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu i redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, akademik Taib Šarić, preminuo je 15. juna 2019. godine u Sarajevu, saopćeno je iz Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Zajednička komemorativna sjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu bit će održana u utorak 18. juna sa počekom od 10 sati u amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti BiH. Sahrana će biti obavljena isti dan na groblju Lav.

Taib Šarić rođen je u Čapljini 1934. godine. Školovao se u Čapljini, Mostaru i Derventi. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao iz agronomije na Univerzitetu u Sarajevu. 
Pohađao je postmagistarski studij u SAD-u (Kansas State University i Bucknell University, Pennsylvania) i postdoktorski studij u Holandiji (Wageningen Agricultural University). Radio je dvije godine naučne projekte iz južnih ratarskih kultura u Indiji (Indian Agricultural Research Institute, New Delhi). Na studijskim usavršavanjima bio je i u Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj i Švicarskoj.
Bio je profesor emeritus na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu na kojem je izvodio nastavu na postdiplomskom studiju iz agroekologije. Objavio je više od 100 naučnih radova i oko 600 stručnih članaka iz oblasti ratarstva, agroekologije, herbologije i zaštite okoliša, koji su predmet njegovih istraživanja tokom pet decenija rada. Učestvovao je u obrazovanju 44 generacije studenata agronomije. Objavio je i 24 knjige (s ponovljenim proširenim izdanjima ukupno 45 knjiga) iz navedenih oblasti – univerzitetske i srednjoškolske udžbenike i priručnike za praksu.
Najduže, tokom četiri decenije, na Fakultetu je predavao predmet Opće ratarstvo, a određen broj godina je predavao i Agroekologiju sa agrotehnikom, Osnove ratarstva, Specijalno ratarstvo i Zaštitu i uređenje okoliša. Na postdiplomskim studijima je predavao više predmeta iz oblasti ratarstva, herbologije i zaštite okoliša.
Godine 1977. osnovao je na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu općejugoslavenski postdiplomski studij iz herbologije, prvi takav u Evropi. Na njemu su predavali i predavači iz Švicarske, Italije itd.
Bio je utemeljitelj herbologije kao nauke u Bosni i Hercegovini i jedan od njenih pionira u Jugoslaviji. Bio je jedan od pionira nove naučne oblasti alelopatije (biohemijski inhibitorni ili stimulativni međuutjecaj biljaka) u Evropi. Tokom sedam godina rukovodio je velikim jugo-američkim naučnim projektom o istraživanju alelopatije usjeva i korova.
Pored velikog broja naučnih saopćenja koje je podnio na simpozijima i kongresima u raznim gradovima širom Jugoslavije, od Ohrida do Bleda, podnio je i više naučnih referata na međunarodnim simpozijima i kongresima: u Upsali, Moskvi, Varšavi, Leipzigu, Brnu, Bratislavi, Keszthelyu (Mađarska), Poznanju, Breightonu, Gentu, Visakapatnama (Indija), Sidneju itd. Bio je jedan od osnivača Jugoslavenskog društva za proučavanje i suzbijanje korova (u Sarajevu, 1973) i više godina njegov predsjednik. Jedan je od osnivača European Weed Research Society (EWRS, Pariz, 1975) i dugo vremena član raznih njegovih rukovodećih organa (Scientific Committee, Educational Committee, National Representative of Yugoslavia and Bosnia and Herzegovina). Od svih osnivača EWRS-a najduže je bio aktivan u njegovim organima (30 godina). Predsjedavao je evropskim simpozijima o korovima u Upsali, Brajtonu, Parizu i Lisabonu.
Tri decenije bio je glavni i odgovorni urednik triju časopisa iz poljoprivrede. Izabran je za evaluatora međunarodnih naučnih projekata iz oblasti poljoprivrede i zaštite okoline za administraciju Evropske unije u Briselu. Bio je glavni urednik međunarodnog naučnog časopisa Herbologia (na engleskom) u kojem se objavljuju radovi prominentnih autora s više kontinenata. Za naučni rad i stručnu publicistiku dobio je nagradu „Veselin Masleša”.
Tri puta je nominiran za laureata World Food Prize (neformalna Nobelova nagrada za hranu i poljoprivredu). Za dopisnog člana ANUBiH-a izabran je 2002, a za redovnog 2008. godine.